Mitrovica je industrijski grad, drugi po veliccini na Kosovu. Prema
zvanicnim statisticckim podacima, 1991 je u Mitrovici zzivelo 104.885
stanovnika, od ccega 82.837 Albanaca ili 78.98 odsto, 9.482 Srba
(9.04 odsto), 1.216 Crnogoraca (1.16 odsto), 5.205 Bossnjaka (4.96
odsto), 4.851 Roma (4.63 odsto), 1.294 Turaka, Jugoslovena i ostalih
(1,23 odsto).
Opsstina se sastoji od 16 manjih zajednica, od kojih su Zveccan i
Banjska pretezzno sa srpskim stanovnisstvom.
Aktuelni rezzim Beograda je u poslednjih 11 godina otezzao zzivot ne
samo Albancima, vech u vechoj meri, i srpskom stanovnisstvu. U
poslednjoj deceniji pokidao je svaku vezu izmedju komssija i
sugradjana i poccinio najgnusnija dela. Samo u periodu od 24.marta
1999. ubijeno je 495 lica, evidentirano je kao nestalih 506 lica, od
kojih je maji broj u zatvorima, bez ikakvog pravnog tretmana. Spaljeno
je 8.046 kucha, 17 sskola, unissteni su svi verski objekti u gradu.
Sva ta nedela je na neki naccin rezzim ostavio na dussu lokalnom
srpskom stanovnisstvu. Ulaskom trupa severnoatlanske alianse, srpsko
stanovnisstvo je poccelo da bezzi, svesno tih nedela i uplasseno od
nekontrolisane odmazde. U tim momentima ponovo se ukljuccio taj isti
rezzim i onemoguchio ukljuccenje Srba u javni i politiccki zzivot
Kosova i Mitrovice, kako bi " dokazao" svoju " pravednu" politiku.
Nassao je svoje eksponente koji su ubrzo postali i "lideri", direktno
ih podrzzava i odrzzava pod kontrolom kako bi osigurao neprestanu
tenziju i onemoguchio okretanje Prisstini i realizaciju prava gradjana
i ukljuccenje u zajedniccku UNMIK-ovu administraciju.
Pod plasstom ugrozenosti Srba, tera ih (Srbe) na suprotstavljanje
UNMIK-u i KFOR-u. U tome mu direktno pomazzu i neki neodgovorni
albanski ekstremisti. Svaki atak na obiccne gradjane direktno ide u
prilog scenariju rezzima i ublazzava ccvrstu odluccnost borbe protiv
ratnih zloccinaca.
Pored tih ciljeva, u prvom planu se isticcu i ekonomske namere rezzima
da za svoju politiku iskoristi dobar deo kompleksa prerada metala u
Trepcci. U tom kontekstu rezzim je izmedju 1992-1995. izmissljao
politiccku fikciju "Opsstine Zveccan" sa ciljem da se suprotstavi
rasturanja postkomunisticckih zemalja (SSSR, Ccekoslovaccka, SFRJ) po
principu "Uti possidetis juris". Naime, taj princip je - priznavanje
administrativnih granica, njihova zasstita i pojaccanje i na kraju
njihovo priznavanje kao medjunarodnih.
Opsstinsko veche u Kosovskoj Mitrovici deli missljenje da medjunarodni
faktor treba da povecha mere sigurnosti, posebno prema nealbanskom
stanovnisstvu, kao i da pojassnjava i beogradskom rezzimu i kosovskim
Albancima da nakon prisustva 40.000 vojnika NATO-a to nije i ne mozze
biti vojni problem.
Ressenje treba nachi u politicckom, pravnom, a posebno na ekonomskom
planu. Treba da se povecha pravna sigurnost i posstuje privatna
svojina, omoguchi povratak svih stanovnika u svoje domove, a posebno
treba one koji su se doselili u Mitrovicu a nisu njeni stanovnici
vratiti odakle su dossli. Naredna faza ressavanja problema je
povechanje investicija i ozzivljavanje mitrovaccke privrede.
Imajuchi u vidu da je mitrovaccko stanovnisstvo uglavnom radniccko,
obezbedjivanje posla i dobre zarade za njih je direktni i najvechi
doprinos smirivanju tenzija i okretanju, polako, ali sigurno,
normalnom zzivotu. Sto brzze budu shvatili Albanci trendove i pokazali
svoj interes u zasstiti Srba s jedne strane i ssto brzze shvate Srbi
da svako njihovo dobro mozze dochi samo preko Prisstine i dobre
saradnje sa medjunarodnim fektorom s druge strane, utoliko che se pre
normalizovati zzivot na Kosovu a time i u Mitrovici.
(Autor je predsednik Opsstinskog vecha Mitrovice, sada gradonaccelnik
juzznog dela grada)
Marta 2.000.
Oliver Ivanovich
Kosovska Mitrovica vech devet meseci egzistira u atmosferi permanentne
krize i svakodnevnih napetosti. Od dolaska medjunarodnih mirovnih
snaga situacija se drasticcno pogorssala. U severnom delu grada
zadrzzalo se oko sedam hiljada izbeglica iz drugih delova Kosova. U
gradu zzivi i 12 hiljada Mitrovccana. Albanski ekstremisti sve vreme
nastoje da i ovaj deo Kosova etniccki occiste od Srba.
U proteklih devet meseci ubijena su 23 Srbina, kidnapovano je 28 Srba,
jedan Musliman i dva Roma. U teroristicckim napadima ranjeno je preko
70 zzitelja ovog grada. Srbi su proterani iz 34 sela vuccitrnske
opsstine. U juzznom delu grada sada zzive dva pravoslavna svesstenika
i cclanovi njihovih porodica. Oni zzive u crkvi, koja je okruzzena
oklopnim transporterima francuske vojske. U severnom delu grada, pored
Srba, zzivi i oko dve hiljade Albanaca.
Glavni problem je elementarna bezbednost, koju nisu uspeli da
osiguraju pripadnici KFOR-a i medjunarodne policije. U samom severnom
delu Mitrovice je relativno bezbedno, ali uz stalnu opasnost od
teroristicckih napada i diverzija. Medjutim,srpski zzivalj u selima
Gojbulja, Slatina, Banjska, Grace, Mirocce i Priluzzje, kao i zzitelji
sela Banje i Suvo Grlo, zzive u rezervatu. Iz sela i u selo mogu samo
uz obezbedjenje snaga KFOR-a. Ne mogu da obradjuju zemlju, tessko im
se dopremaju hrana i lekovi, obezbedjeni su samo nizzi stepeni
sskolovanja, nemaju struje, vodu, telefonske linije. Zzive u strahu i
besperpektivnosti. Messtani sela Slatina su pod stalnim pritiskom
Albanaca i vech su na izmaku snaga.
Srbi u regionu severnog Kosova su, posle odlaska drzzavnih institucija
drzzave Srbije sa ovih prostora, ostavljeni na milost i nemilost.
Medjunarodne mirovne snage nisu pokazivale spremnost, ni sposobnost da
uspessno zasstite srpski zzivalj. Srbima je preostalo jedino da se
samoorganizuju, da odbrane porodice i imovinu. Pokazalo se da samo
dobro organizovani Srbi mogu da nateraju KFOR i UNMIK da ih zasstiti.
Kosovskoj Mitrovici je to do sada uspelo.
Organizovati otpor u uslovima kada su albanski ekstremisti samo
promenili uniforme, ali ne i snagu i ciljeve, u uslovima strahovite
medijske i politiccke satanizacije Srba, u uslovima konstantnog
straha,bez ekonomske pomochi,nije nimalo lako. Otpor Srba je
occajniccka reakcija na ugrozzenost opstanka. Ljudi su svesni da
izbeglisstvo u ekonomski razbijenu i politiccki razjedinjenu Srbiju
nije ressenje i odluccili su da ostanu u svojim domovima da se
brane, bez oruzzja i samo uz pomoch hrabrosti i pameti.
Metode pritiska na srpski zzivalj u ovom delu Kosova su sada
slozzenije i opasnije. Uz stalne pritiske terorista, koji zadrzzavaju
visok stepen nesigurnosti gradjana, sada su prisutni politiccki
pritisci medjunarodne zajednice. Nastoji se da se vesstaccki
izbalansira krivica prilikom svakog incidenta. Izmisslja se postojanje
nekakvih paravojnih srpskih snaga,imputira se da su uzroccnici krize
ljudi iz senke rezzima u Srbiji, ssto predstavlja jevtinu
diskvalifikaciju pojedinaca, naroda i njegovih susstinskih zahteva.
Medjunarodna zajednica ne zzeli da se suocci sa ccinjenicom da su na
Kosovu ugrozzeni samo Srbi, da su u svim incidentima samo Srbi zzrtve,
da je srpska imovina poharana i da je u toku proces ccupanja
najdubljih srpskih korena. Krivica se svaljuje na zzrtvu.
Takav odnos medjunarodnih snaga mira albanski ekstremisti vessto
koriste i pokussavaju da stvore situaciju u kojoj che Kosovo bez Srba
dovesti medjunarodnu zajednicu pred svrssen ccin stvaranja albanske
drzzave na srpskoj zemlji. Nastoje da primene takozvani hrvatski
recept-da proteraju sve Srbe, pa da tek onda zapoccne formalni proces
simbolicckog povratka Srba, nesposobnih da se bilo kako organizuju.
Prakticcno, jedina ozbiljnija smetnja ovom projektu je Kosovska
Mitrovica i zbog toga je trn u oku albanskim separatistima i
ekstremistima.
Srpska zajednica u Kosovskoj Mitrovici i u regionu Severnog Kosova je
do sada pokazala dobru volju za saradnju sa medjunarodnim mirovnim
snagama, pokazala visok stepen tolerancije. Ne provociramo sukobe, ne
podizzemo napetosti. Ali,od Srba ne treba occekivati da pristanu na
pogubnu varijantu da napuste svoje domove i krenu u joss vechu
neizvesnost. Nassa politika je politika opstanka i to je jedina osnova
na kojoj trazzimo ressenja. Opstanak koji nikoga ne ugrozzava.
Najbitnije je da se osigura bezbednost i da se i Srbima ne uskrachuju
prava. U atmosferi sigurnosti, perspektive che se lako otvoriti i
obezbediche se civilizacijska komunikacija izmedju razliccitih
etnicckih zajednica. Ne treba gajiti iluziju da che preko nochi
nestati antagonizmi,da che se zaboraviti zloccini i da che nastupiti
idila. Takav ccarobni sstapich nema niko,posebno ne ovakva
medjunarodna zajednica, koja na Kosovu nastupa pomalo pristrasno, koja
na suptilan naccin protezzira albanski separatizam i nema sluha ni za
elementarne srpske zahteve.
Pre svega treba osigurati uslove za povratak Srba koji su pobegli pred
albanskim terorom. Kad to obezbedi, medjunarodna zajednica mozze da se
pohvali da je otpoccela ressavanje kosovske krize. Da bi ressila
probleme,medjunarodna zajednica treba da utvrdi dijagnozu, pa da
primeni terapiju.
1.Potrebno je da taccno utvrdi ssta se sve dogadjalo na prostorima
Kosova od dolaska snaga KFOR-a, ko i na koji naccin ugrozzava ljudska
prava.Ko je i kako vrssio zloccine nad Srbima? Da locira izvrssioce i
naredbodavce zloccina nad Srbima i da ih izvede pred lice pravde.To je
prvi korak u zaustavljanju terora.
2.Medjunarodna zajednica mora da se izjasni o tome koja je etniccka
zajednica ugrozzena i da izadje sa predlogom mera kako da se ona zasstiti.
3.Najbolji lek za spreccavanje daljih pritisaka i ressavanje problema
je povratak proteranih Srba. Smatramo da je poslednji momenat da
se, posle devet meseci, donese konkretan i precizan plan o povratku
proteranih. Projekat mora da precizira dinamiku, zaduzzenja za
organizacije i pojedince, fizziccko obezbedjenje podruccja i potpuni
nadzor nad celim projektom.
Poccetak realizacije tog projekta uveriche Srbe u dobre namere
medjunarodne zajednice i ubrzache njihovu integraciju u novo kosovsko
drusstvo sa visokim stepenom autonomije u okviru Srbije i Jugoslavije.
U nastojanju da obezbede pozitivnu ocenu za occigledno neuspessnu
misiju,predstavnici medjunarodne zajednice vuku ishitrene i pogressne
poteze. Forsiranje popisa zbog izbora i insistiranje na uccesschu Srba
u Privremenom administrativnom vechu Kosova su njihove najnovije
gresske. Time bi srpsko pitanje na Kosovu bilo skinuto sa dnevnog
reda, jer bi se dao legitimitet sadassnjem stanju, nastavku etnicckog
ccisschenja i jednonacionalnom, albanskom Kosovu. Mi se zbog toga
protivimo ulasku u PAVK, ne prihvatamo popis, niti izbore, bez
prethodnog povratka proteranih Srba.
(Autor je predsednik Izvrssnog odbora Srpskog nacionalnog vecha u
Kosovskoj Mitrovici)
Marta 2.000.