Nezaobilazna je uloga medija u gradjenju demokratskih procesa. Kosovo je upravo pred tim izazovom. Mediji moraju promovisati socijalnu rekonstrukciju Kosova kao visenacionalne i demokratske zajednice, zajednice sa najvisim standardima u zastiti manjinskih i ljudskih prava. Nakon godina represije u kojima su guseni nezavisni mediji na albanskom jeziku, sada su stvoreni uslovi za novi zivot medija, medijski pluralizam i artikulaciju uloge medija u podrzavanju demokratskih procesa na Kosovu.

Svjedoci smo medijske eksplozije na Kosovu - gotovo dnevno se pojavljuju novi mediji, osnivaju radio i televizijske stanice. Svojim pravilima i uredbama o medijima Misija UN na Kosovu i "ministarstvo za medije" Kancelarija OSCE pokusavaju da uvedu red, promoviraju prosefionalna iskustva demokratski razvijenih zajednica i utvrde eticka pravila ponasanja novinara.

Ovih je dana prisutna ziva rasprava o pravilima za medije koje je donio Bernar Kusner. Mnogo su glasniji oni koji upozoravaju na restriktivne odredbe ove Uredbe, nego oni koji ukazuju na uzroke koji su uticali da se donesu upravo takve odredbe. Kosovski mediji djeluju kao djeca u vrticu koja se rapuste kad vaspitacica izadje iz sale i misle da im je sve dopusteno, da se nece primjetiti ono sto urade. Kako drugacije protumaciti da je pocela utrka medju kosovskim medijima u pronalazenju ratnih zlocinaca, ispisivanju optuznica i crtanju tjeralica.

Primjer dnevnika "Dita" je karakteristican. Ovaj list je, bez ikakvih dokaza, optuzio radnika UNMIK-a Petra Topoljskog da je pripadao paravojnim srpskim formacijama koje su maltretirale, tukle i progonile Albance u vrijeme NATO ataka. Nekoliko dana iza toga Petar Topoljski je kidnapovan, a potom pronadjen izmasakriran. To je naljutilo Kusnera, mada to nije bio prvi slucaj ispisivanja potjernica u kosovskim medijima, ataka na novinare i progona ljudi po etnickoj pripadnosti.

"Dita" je bila zabranjena na osam dana, da bi potom ponovila sporni clanak, onda optuzila jos dvojicu Srba (koji su napustili Kosovo), te potom ispisala potjernicu za 15 pripadnika srpske nacionalnosti koji su optuzeni za ratne zlocine nad Albancima. Otac Sava Janjic je na sjednici Privremenog Savjeta Kosova (KTC) rekao da medju optuzenima ima i svestenih lica. Isti dan neko je pucao na svestenika srpske pravoslavne crkve u selu Klokot. Moze biti slucajno, a ne mora.

Potpisnik ovih redova bio je i bit ce protiv represije nad medijima i protiv svih vrsta zabrana, ali jednako tako upozoravam na Hegelovu mudrosta "da izborom djela, covjek izabire kaznu". To moze biti primjenjivo na sve ljude, na novinare i na medije. Pitanje odgovornosti za javno napisanu rijec ne moze biti skinuto s dnevnog reda uredbama i zabranama. Potrebni su efikasniji metodi, dugi proces edukacije novinara za ucesce u demokratskim tokovima, za nenasilnu komunikaciju, postovanje principa profesije.

Da bi se razumijela kosovska medijska situacija nuzno je napraviti, makar grubu, klasifikaciju medija. Imamo, dakle, medije na albanskom jeziku, oni se obracaju vechinskom narodu. Po dolasku Misije UN osnovano je preko trideset radio i televizijskih stanica, brojni nedeljni i sedam dnevnih listova. Svakom gradjaninu Kosova albanske nacionalnosti omogucen je pristup informacijama. Medju ovim medijima ima znacajnih razlika, ali to je predmet nekih drugih razmatranja

Imamo, takodjer, medije manjinskih etnickih zajednica. Tako i dalje izlazi na srpskom jeziku list "Novo Jedinstvo" ali, na zalost, sa starom i prepoznatljivom uredjivackom politikom. Srbi su osnovali preko 15 radio stanica, a samo u sjevernom djelu Kosovske Mitrovice dozvolu za rad trazi osam radio stanica, u Leposavicu su tri a u Zubinom potoku dvije radio stanice. Rezim iz Beograda instalirao je svoje radio stanice u Gracanici, SStrpcu, Zvecanu i drugdje. Takodjer, iz Pristine je izmjestena Televizija "S" u Mitrovicu. Na insistiranje Vlade SAD svoju radio stanicu dobice i Srpsko nacionalno Vijece. Radio 160, u CCaglavici, iza koga stoji Momcilo Trajkovic, nepoznati lopovi su pokrali i unistili. Prije toga unistena je oprema jednoj privatnoj Radio stanici u Gracanici.

Jasno je da vecina ovih elektronskih medija zagadjuje etar svojim primitivnim uredjivackim koncepcijama, a malo ko medju njima ima informativni ili kakav drugi politicki program. Nema ni kadrova koji bi radili ozbiljne programe, a kakva je "kadrovska slika" prilika u srpskoj etnickoj zajednici svjedoci podatak da program Artemijevog radia treba da osmisljava i uredjuje novinar iz Kraljeva, koji nema nikakve veze s Kosovom. Moze li se u takvoj situaciji ocekivati da radio stanice budu ista drugo osim zastupnika jedne politicke iskljucivosti i protagonisti aktuelnih srpskih raskola na Kosovu?

Svoje medije imaju Bosnjaci, nedeljni list "Avaz", Turci kroz saradnju s lokalnim radio stanicama, Goranci koji kontrolisu lokalni Radio u Dragasu, te Romi (vrlo skromno) kroz reemitovanje "Glasa Roma" na Radio "Contactu" i odnedavna kroz vlastitu produkciju jednosatnog nedjeljnog programa sa vec pomenutom radio stanicom i Radio stanicom "Contact Plus" iz Kosovske Mitrovice ( jedini, za sada, srpski Radio koji ima informativni program). Radio stanica "Contact Plus" emituje program na srpskom jeziku, ima ambicioznu ekipu mladih ljudi, reemituje B2-92, servise BBC i DW na srpskom , a vlastite vijesti emituje na svaki sat. Srpsko nacionalno Vijece iz Kosovske Mitrovice ( Ivanovic, Jaksic_) trazi dozvolu za osnivanje Radio stanice "Most".

Uz sve ove cinjenice stoji i jedna porazna cinjenica - pripadnici etnickih zajednica zive u potpunom informativnom mraku, tek s ponekom zrakom svjetla.

Treca kategorija medija na Kosovu su tkz. internacionalni mediji. To su mediji koje osnivaju UNMIK i KFOR (posebno), uglavnom radio stanice, KFOR ima i svoj list za lokalno stanovnistvo "Dijalog" koji izlazi na engleskom, srpskom i albanskom jeziku. Radio stanice KFOR-a instalirane su u svim vecim kosovskim mjestima, emituju muziku i vijesti na albanskom i srpskom jeziku, te na jeziku bataljona koji je zaduzzen za to podrucje, a kod lokalnog stanovnistva nisu omiljeni. UNMIK je osnovao "Blue Sky" Radio u Pristini, a OSCE stoji iza RTK, buduceg medijskog stozera na Kosovu. Program ovih radio stanica je korektan, profesionalan i emituje se na albanskom i srpskom jeziku, a povremeno i na turskom jeziku ( recimo RTK ima poseban program za tursku etnicku zajednicu).

U cetvrtoj su kategoriji lokalni mediji s multietnickim koncepcijama, tkz. alternativni mediji. Oni se trude promovirati multietnicku odrzivu zajednicu, podrzavati demokratske procese, instalirati nezavisnu uredjivacku politiku, potpuno su nezavisni i objektivni. Najznacajniji je Radio "Contact" u Pristini, ali nije jedini koji ima programe na albanskom, turskom i srpskom jeziku ( imamo slicne primjere u Prizrenu i Kosovskoj Kamenici).

Jasno je da ova analiza ne pretendira na potpunu tacnost i temeljnost, ona je vise panorama stanja. Ono sto objektivno nedostaje danas na Kosovu jesu mediji koji bi uspostavljali dijalog izmedju vecinskog i manjinskih naroda, koji bi bili most za prenosenje informacija i korektiv za demokratske procese. Hoce li, jednoga dana, "Koha ditore", na primjer, imati izdanje na srpskom jeziku?

Nuzno je, s jedne strane, izgraditi profesionalne kodekse i zakonsku regulativu, a s druge strane uvesti pravila kojima bi se stvorio red u medijskom prostoru. Time ce biti stvoreni uvjeti za nesmetan razvoj medija. Tada nece biti potrebno da se bitka za citaoce vodi nedozvoljenim sredstvima i ispisivanjem neutemeljenih optuznica, podrzavanjem etnocentrizma i nacionalnim ostrascivanjem. Treba stvoriti uvjete da presudjuju kvalitet, objektivnost i profesionalizam.

(Autor je predsednik Regionalne mreze nezavisnih medija "Kontakt"- u Mrezi "Kontakt" su nedeljnik "Odgovor"i "NVO Glasnik" iz Beograda, Radio "021" iz Novog Sada, Radio "Contact" iz Pristine, Radio "Contact Plus" iz Kosovske Mitrovice, Radio "Kontakt" iz Banja Luke i Radio "Dunav" iz Vukovara)

Jula 2000.